mala skola rock'n'rolla
The Who
ČLANOVI
Pete Townshend
Roger Daltrey
Keith Moon
John Entwistle
OSTALI CLANOVI
Kenney Jones
John Bundrick
ALBUMI
My Generation (1965.)
A Quick One (1966.)
The Who Sell Out (1967.)
Tommy (1969.)
Who's Next (1971.)
Quadrophenia (1973.)
The Who by Numbers (1975.)
Who Are You (1978.)
Face Dances (1981.)
It's Hard (1982.)
Jedan od najutjecajnijih bendova Britanske Invazije i jedan od najzanimljivijih bendova svih vremena, po mnogocemu se razlikovao od vecine glazbenih sastava njihovog doba. Osim sto su im se osobnosti medusobno drasticno razlikovale i njihovi nastupi uzivo bili su najblaze receno drugaciji; clanovi benda su zajedno sa svojim instrumentima ( ili preko njih ) letjeli po cijeloj pozornici ( osim Entwistle-a, koji je svoj bas svirao gotovo nepomicno ).
Townshend i Entwistle upoznali su se jos ranih '60-ih u srednjoj skoli, te zajedno osnovali rock bend koji nije bio dugog vijeka jer ga je Entwistle napustio i poceo svirati u bendu the Detours, gdje je jedan od clanova bio i Roger Daltrey. U bend uskoro dolazi i Townshend na ritam gitari, Daltrey postaje vokal, na bubnjeve dolazi Keith Moon, te 1964. mijenjaju ime u the Who. Put do uspijeha nije isao lako tako da su decki provodili vrijeme radeci raznorazne poslove, dok je Townshend pohadao umjetnicku skolu. Napokon pocinju redovito nastupati u Marquee club-u u Londonu ( gdje je Townshend, zbog nezadovoljstva ozvucenjem prvi put razbio svoju gitaru ), te okupljaju grupicu fanova. Tu ih zamjecuje glazbeni menager Pete Meaden koji ih usmjerava prema komercijalnim vodama, pa bend, uz promijene zvuka i stila oblacenja, mijenja ime u the High Numbers. Ta suradnja zbog neuspijeha uskoro zavrsava, bend ponovo uzima ime the Who, te pocinju svirati mjesavinu soula, r&b-a i Motowna. Izdaju singlove, a nakon televizijskog nastupa, na kojem su Townsend i Moon unistili svoje instrumente, postali su senzacija, a njihov singl „I can't explain“ popeo se visoko na top ljestvice u Britaniji.
Razbijanje intrumenata na TV nastupu 1967.
Nakon albuma „Substitute“ iz 1966. producenti odlucuju da bi svaki clan benda trebao napisati nekoliko pjesama za sljedeci album. Iako je album¸ nazvan „A Quick One“ zbog toga zvucao vrlo neujednaceno, Towshend je dobio priliku da naslovnu pjesmu napise kao desetominutnu mini-operu, a sljedeci album „The Who Sell Out“ bio je koncipiran kao prijenos s piratske radiopostaje.
Towshend je krajem '60-ih napokon nasao vremena da prevede u djelo ideju koju je razvijao tijekom godina, te je napisao (prvu uspjesnu) rock operu „Tommy“ o gluhom, slijepom i zaostalom decku s nevjerojatnim talentom za igranje flipera. „Tommy“ izlazi i kao dvostruki konceptualni album 1969. te postaje veliki hit. Izlazak albuma popratili su i turnejom na kojoj su svirali operu u cijelosti cak i u najvecim opernim dvoranama ( London Coliseum i Metropolitan Opera House u New Yorku ). Opera je postala toliko popularna da je zasjenila i sam bend; izvodila se u kazalistima diljem svijeta, a 1975. snimljena je kao film u kojem je glavnu ulogu odigrao Roger Daltrey.
Sljedece godine Townshend je imao u planu novi projekt, sci-fi rock operu „Lifehouse“ u koju je planirao ukomponirati elektroniku i sintisajzere, ali se ostatku benda ta ideja nije svidala, sto je bio razlog za Townshendov slom zivaca. Nakon njegova oporavka bend snima novi, mnogo zesci album „Who's Next“ koji postaje veliki hit. Ohrabren uspjehom albuma, Townshend pise novu operu nazvanu „Quadrophenia“ koja 1973. izlazi kao dvostruki album, te izdaje i kolekciju privatnih snimki posvecenih svom guruu Meher Babi, nazvanu „Who came first“.
Vec tada je buducnost benda bila na klimavim nogama. Entwistle se ozbiljno posvetio svojoj solo karijeri, Daltrey je uz glazbenu pokusao ostvariti i glumacku karijeru, dok su se Townshend i Moon uz povremene glazbene izlete prepustili alkoholu i drogi.
Ipak, 1975. izdaju vrlo uspjesan „The Who by Numbers“, a nakon jednako uspjesne turneje uzimaju poduzu pauzu. Ponovo se okupljaju 1978. i izdaju „Who Are You“, njihovo najvece eksperimentiranje s prog rock-om. Album je postao veliki hit, no samo nekoliko mjeseci nakon izlaska obiljezila ga je velika tragedija, jer 7.9.1978. Keith Moon umire od predoziranja.
Clanovi benda donose tesku odluku da nastave bez njega, angaziraju novog bubnjara i dodaju klavijaturistu, te pocinju raditi na novom materijalu. Zapocinju turneju koja takoder zavrsava tragedijom kada u Cincinnati-u, u trci za sto boljim mjestima na koncertu smrtno stradava 11-ero obozavatelja. Clanove benda jos gore pogada sto su za to saznali tek nakon odsviranog koncerta i tu se bend polako pocinje raspadati. Pocetkom '80-ih izdaju jos dva albuma „Face Dances“ i „It's Hard“, cija turneja je bila najavljena kao oprostajna. Nastavljaju se povremeno okupljati zbog nastupa (medu ostalim, na Live Aid-u 1985., da bi proslavili Daltrey-ev 50. rodendan 1994., te u listopadu 2001. na koncertu za obitelji poginulih 11.9. u New York-u). Konacan kraj benda obiljezava Entwistle-ova smrt krajem lipnja 2002., na njihovoj povratnickoj turneji po Americi.
I za kraj jedna zanimljivost za obozavatelje CSI serijala : Na svakoj uvodnoj spici svira jedan od hitova grupe The Who ( na CSI Las Vegas - Who Are You?, CSI Miami - Won't Get Fooled Again, i CSI New York - Baba O'Reilly )
by: Zana
The Yardbirds
Casopis Total Guitar objavio je popis 100 najboljih rock gitarista do kojeg je dosao anketirajuci svoje citatelje i poznate glazbenike. Evo prvih 20 izvodaca sa popisa:
1. Jimy Hendrix
2. Jimmy Page
3. Eric Clapton
4. Slash
5. Brian May
6. Joe Satriani
7. Eddie von Halen
8. Dave Gilmour
9. Kirk Hammett
10. Steve Vai
11. Carlos Santana
12. James Hetfield
13. Tom Morello
14. Kurt cobain
15. Mark Knopfler
16. Zakk Wylde
17. Gary Moore
18. Jeff Black
19. Steve Ray Vaughan
20. Augus Young
Sada se vec sigurno pitate kakve veze ova lista ima s naslovom. e pa htjela sam vam samo dokazati koliko je bitna kultna londonska rock grupa iz sezdesetih, The Yardbirds, sto dokazuje i cinjenica da su dvojca njezinih gitarista na listi odmah iz Hendrixa: Jimmy Page i Eric Clapton, a i treci gitarista Jeff Black zauzeo je solidrno 18. mjesto. Ako i niste culi za grupu The Yardbirds morali ste cuti za njezina tri gitarista ( a ako niste ni to onda se ozbiljno zapitajte o svom rock znanju jer ako to ne znate daleko ste od pravog rockera). Na british club sceni uz the Animals i The Rolling Stones, the Yardbirds su vladali. Postavili su temelje za sviranje gitare kakve danas znamo u rocku.
Glazba benda na pocetku se temeljila na bluesu, a taj se zvuk razvio u eksperimentalni pop rock. Nanizali su brojne hitove kao sto su For your love, Over under sideways down i Heart Full of soul. Bili su bitna poveznica britanskog R&B i psihodelije, a postavili su okvire za heavy metal koje au kasnije razradili Led Zeppelin. Bili su pioniri u gotovo svakoj inovaciji vezanoj za gitaru u sezdesetima: fuzz tone, feedback, poboljsano pojacanje, te su bili jedan od prvih bendova koji su stavili naglasak na gitaru virtuozno i eksperimentalno.
Bend je osnovan 1962 - 63 u predgradu Londona. Prvi su znacajni uspjeh postigli kada su pjevac Keith relf, gitarist Chris Dreja, basist Paul Samwell Smith i bubnjar Jim McCarty zamijenili gitaristu Anthonya Tophama sa studentom Ericom Claptonom 1963. god. Vec tada je Clapton znao savrseno baratati gitarom. 1964. god snimili su live album Five Live Yardbirds. Tada je grupu pozvao da ga prate na turneji poznati blues glazbenik Sonny Boy Williamson.
Kada je grupa krenula u smjeru popa Eric Clapton je iz protesta otisao iz benda. Njemu se to kao blues glazbeniku uopce nije svidjelo pa je bend uskoro poceo traziti zamjenu za Claptona. U toj potrazi im je pomogao sam Clapton predlozivsi svog prijatelj, blues gitaristu, Jimmya Pagea. Page u tom trenutku nije bio siguran da zeli napustiti svoj tadasnji posao pa im je preporucio svog prijatelja Jeffa Becka koji im je na kraju svojom kreativnoscu i zeljom za eksperimentom otvorio vrata psihodeliji. 1965. god. izlazi album For Your Love, a nedugo nakon njega i Havin a rave Up With The Yardbirds. Beckov angazman u grupi donio im je i nekoliko nezaboravnih pjesama kao sto su Im a Man i Shapes of Things. Beck si je tako osigurao titulu vrhunskog gitariste koji je uzivao u nejasnom zvuku, feedbacku i iskrivljenosti zvuka sto je pridonjelo velikom pomaku u Britanskoj rock glazbi. U tom razdoblju Yardbirdsi su jako eksperimentirali ukljucujuci i prihvacanje gregorijanskog pjevanja ( Still Im Said, Turn Into Earth, Hot House of Omagarashid, Farwell, Ever Since the World Began) isto kao i razlicitih europskih folk stilova koje su vrlo lako ukomponirali u svoj blues i rock stil. Taj eksperiment kao i savrsena glazba koju su proizvodili osigurala im je novu reputaci na underground sceni.
Paul Samwell Smith odlucio je otici iz benda i tu se opet pojavio Jimmy Page koji je svirao bass ali samo dok se Chris Dreja ne navikne na taj instrument. Beck i Page su savrseno funkcionirali i suradivali te su proizvodili vrlo zavidan zvuk. Neke od znacajnijih pjesama na kojima je do izrazaja dosao bas njihov zvuk gitare su Hoppenings, Psycho Daises ( Beck na vodecoj gitari, Page na basu), Becks Bolero....
Nazalost ovaj snazan dvojac nije potrajao. Jos se ne zna da li je Beck odustao ili je dobio otkaz nakon turneje po Teksasu u listopadu 1966. god.
Bend se suocio sa problemima vezanim za izvodacku kucu isto kao i sa problemima vezanim uz drogu. 1967. god. uz sve te probleme dani su im bili odbrojani. Zadnji album Little Games na kojem je prevladavala psihodelija nije prosao najbilje na trzistu. 1968. god. snimljen je zadnji koncert u New Yorku. Do kraja 1967. god. bend se raspao.
90ih god. jim McCarty i Chris dreja su okupili the Yardbirdse sa Johnom Idanom kao vokalom. 2003. god. je izasao novi album Birdland pod imenom the Yardbirdsa.
by: Ana
Black Sabbath
Clanovi
Ozzy Osbourne
Tony Iommi
Geezer Butler
Bill Ward
Albumi
Black Sabbath
Paranoid
Master of Reality
Black Sabbath Vol.4
Sabbath Bloody Sabath
Sabotage
Tehnical Ectasy
Never Say Die!
Heaven and Hell
Mob Rules
Born Again
Seventh Star
The Eternal Idol
Headless Cross
Tyr
Dehumanizer
Cross Purposes
Forbidden
Black Sabbath engleski je heavy metal bend iz Birminghama. Originalnu postavu cine Ozzy ( vokal), Tony Iommi ( gitara), Terence Geezer Butler ( bass) i Bill Ward ( bubnjevi).
Bend je nastao 1968. god. pod imenom Polka Tulk Blues Bend koje se kasnije promijenilo u ime Earth, a svirali su blues rock i hard rock. Bend je imao jedinstven zvuk koji je nastao iz razlicitih utjecaja. Na Iommia je jako imao utjecaj Hank Marvin i njegovo gotovo savrseno sviranje gitare sa elementima heavy metala, isto kao i jazzom nadahnuto sviranje Django Reinhardta. Rani utjecaji na Black Sabbath imali su elemente bluesa, jazza i rocka, a svoje su racune placali svirajuci pjesme u heavy rock verziji od Jimi Hendrixa, Blue Cheer i Creama. Osbourne tvrdi kako su na njega najvise utjecali The Beatles i kako je njegov najdrazi album svih vremena Revolver.
Earth se okrenuo mracnijoj glazbi kada je basist Geezer Butler, veliki fan novela Dennisa Wheatleya, napisao pjesmu sa temom okultizma pod nazivom Black Sabbath. Bend su onda dosta cesto mijesali sa jos jednim bendom istog imena pa su jednostavno odlucili preuzeti ime pjesme i tako su postali Black Sabbath. Svoj heavy metal sound otkrili su slucajno. Imali su studio preko puta kina u kojem su se prikazivali horor filmovi. Iommi je tada upitao ostatak benda:
Uspjeh su postigli vec prvim albumom Black Sabbath koji je izasao 1970. god. Sljedeci album bio je Paranoid koji im je donio jos vise uspjeha u Americi i UK. Pjesma War Pigs napisana je kao protest protiv Vijetnamskog rata te je trebala biti i naslovna pjesma albuma. Paranoid su snimili u zadnji cas kako bi albumu dali duljinu. Ta dva albuma bili su bitan korak u uspostavljnju teskoce i mracnog ugodaja u kasnijim heavy metal tekstovima. Bili su jedan od prvih bendova sa takvim sadrzajem tekstova.
1971. god izlazi im jos jedan album pod nazivom Master of Reality. To je prvi album koji je imao dovoljan broj akusticnog materijala ( npr.Solitude - Iommi solo na flauti). Jos vise glazbenih elemenata dodali su na albumu Blac Sabbath Vol.4 iz 1972.god. Na albumu se moze naci balada Changes koja sadrzi samo vokal, bass i piano, te hard rock himne Supernaut i Snowblind. Do danas taj im je album definitivno najzreliji.
Do 1973. god. grupa je postala jednim od najvecih heavy bendova na svijetu. Sljedeci album koji su izdali bio je Sabbath Bloody Sabbath, a on sadrzi neke od njihovih najboljih materijala. Album sadrzi i space - rock stil u pjesmi Spiral Architect i prog - rockom nadahnutu pjesmu A National Acrobat.
Do tog vremena clanovi benda su se vec poprilicno jako navukli na droge, a Osbourne i Ward su navodno uzimali LSD svaki dan tokom dvije godine. Bend je takoder imao velikih problema sa managerom. No, bez obzira na probleme 1975. god izlazi album Sabotage. Problemi sa drogom, stalno eksperimentiranje sa glazbenim stilom, promjena okolisa hard rock scene i neki unutarnji problemi jako su utjecali na stabilnost benda.
1976. izlazi album tehnical Ecstasy, no pokazalo se da je album samo komercijalni neuspjeh. Album je vodio simfonijski orkestar, sintisajzer te vokal bubnjara Billa Warda koji je pratila mala dionica Osbournea. Nakon 1977. god. Ozzy je prekinuo turneju, a ostatak bend je snimio neke matrijale sa pjevacem Daveom Walkerom. Osbourne se vratio u bend prije snimanja Never Say Die! koji je izasao 1978. god. Taj album je sadrzavao mnogo stilova i na njemu je bend najvise eksperimentirao.
1979. god. zbog brojnih konflikata Ozzy je zamoljen da napusti bend, a zamjenjen je bivsim pjevacem Rainbowa, Ronnie James Diom.
Sljedeci album bio je Heaven and Hell koji je od albuma Sabotage iz 75. god bio najbolje prihvacen. Tokom turneje, zbog osobnih problema, Bill Ward je napustio bend. Zamjenio ga je bubnjar Vinny Appice. U toj postavi bend je snimio album Mob Rules cija se naslovna pjesma pojavila u filmu Heavy Metal.
Tokom snimanja live albuma Live Evil odnosi su se u bendu samo pogorsali, te su Dio i Appice na kraju napustili bend. Bill Ward je ponovno preuzeo palice i vrato se za bubnjeve, a Ian Gillan iz Deep Purplea zauzeo je mjesto novog pjevaca. Ta postava snimila je album Born Again, no Bill Ward je opet otisao iz benda i to tocno prije turneje. Zamijenio ga je Bev Bevan . Iako je album bio jedan od najuspjesnijih ni ova postava nije dugo potrajala. Ian Gillan se vratio u Deep Purple, a Bill Ward se opet vratio u bend, a 1984. god. dolazi i novi pjevac David Donato. Nakon sest mjeseci Donato je zbog financijskih problema otpusten iz benda.
Bend je zbog stalnih promjena u sastavu izgubio vjerodostojnost te se vrlo brzo nasao u sjeni sve veceg uspjeha solo karijere Osbournea. Originalna postava se okupila za Live Aid 1985. god. Nakon toga Tony Iommi se odlucio za solo karijeru, a njegov album Seventh Star izasao je kao album Black Sabbatha featuring Tony Iommi.
1986. god. tokom turneje Seveth Star Glenn Hughes se potukao te je zbog teskih ozljeda ostao bez glasa. Nepoznati mladi americki pjevac Ray Gillen zamjenio ga je i zavrsio turneju. Tokom snimanja albuma The Eternal Idol Gillen je napustio bend. Zamjenio ga je Tony Martin. Nakon snimanja The Eternal Idola vecina clanova je napustila Black Sabbath.
Malu stabilnost je bend dobio 1988. god sa zadrzavanjem Tonya Martina i Geoffa Nichollasa i dolaskom bubnjara Cazya Powella. Sa bassistom Laurenceom Cottle Sabbath je snimio album Headless Cross 1989. god. Taj album je bio najvise okrenut okultizmu i mnogi ga nazivaju cak i sotonistickim. 1990. god. Sabbath izdaje Tyr.
Tony Iommi je 1992. god. odlucio okupiti klasicnu postavu Black Sabbatha. Geezer Butler, Ronnie James Dio i Vinny Appice pridruzili su se Iommiu i zajedno su snimili Dehumanizer. Tada je Ozzy najavio da ide u mirovinu te je pozvao Black Sabbath da otvore njegova zadnja dva nastupa. Dio je odbio ali su Iommi, Butler i Appice odlucili nastupiti bez njega. Originalna postava ukljucujuci Billa Warda okupila se za zadnji koncert 15. studenog 1992. god. Na kraju je Ozzy odlucio da ipak nece ici u mirovinu te da ce nastaviti dalje u bendu. U zadnji cas, prije potpisivanja ugovora za snimanje novog albuma, Ozzy se opet predomislio i odlucio da on ipak ne zeli natrag u Sabbath.
1996. god. Ozzy izdaje svoj vrlopopularan Ozzyfest metal festival tour. U prosincu 1997. god. okupili su se Ward, Osbourne, Iommi i Butler kako bi svirali na Live Aidu.
Black Sabbath je od onda izdao jednu duplu kompilaciju, dupli CD, duplu CD live kompilaciju i osam CD box setova.
U studenom 2005. Black Sabbath su uvrsteni u UK Music Hall Of Fame. Isti mjesec najavljeno je da ce 13, ozujka 2006. god. biti uvrsteni u US Rock and Roll Hall of Fame.
Blac Sabbath se iskazao svojim instrumentalnim vjestinama i vise nego sto je za to dobio priznanje. Postali su svjetski poznati heavy metal bend i svojom glazbom su utjecali na mnoge bendove. Neki grunge i alternativni rock bendovi kao sto su Alice in Chains, Soundgarden i Silverchair bili su pod utjecajem Blac Sabbatha. Hardcore bend Black Flag tvrde da je Black Sabbath imao glavni i najveci utjecaj na njihovu glazbu. Inspirirali su bendove koji ne spadaju pod heavy metal ili hard rock glazbu. Na primjer The Cardigans. 1987. god Antrax je obradio Sabbath Bloody Sabbath na svom EP singlu Im the Man. 1989. god. Faith No More je obradio War Pigs. 1993. god. Cannibal Corps su obradili Zero the Hero, 1994. god. Pantera je obradila Hole in the Sky, Planet Caravan... Imali su i jak utjecaj na alternativni metal bend System of a Down koji su obradili mnogo pjesama Sabbatha ukljucujuci Snowblind, Iron Man i Children of the Grave.
by: Ana 24.11.2006. u 16:42 | 5 Komentara | Print | # | ^
Cream
Clanovi
Ginger Baker
Eric Clapton
Jack Bruce
Albumi
Fresh Cream
Disraeli Gears
Wheels of fire
Goodby
Live Cream
Live Creame Volume II
Royal Albert Hall London May 2-3-5-6 2005
Cream je bio britanski rock bend iz šezdesetih godina, a cinili su ga basista Jack Bruce, gitarist Eric Clapton i bubnjar Ginger Baker. Bili su proslavljeni trio ciji je zvuk okarakteriziran kao mjesavina bluesa i psihodelije. Kombinirali su Claptonovu blues gitaru, sanjalacki glas i intenzivne bass linije Jacka Brucea i jazzom nadahnuto bubnjanje Ginger Bakera. Njihove pjesme bazirale su se na tradicionalnom bluesu, kao sto su Crossroads, Spoonful i Born Under a Bad Sign, no isto tako svirali su i vise ekscentricne pjesme kao sto su Strange Brew, Tales of Brave Ulysses i Toad.
Poceci Creama vezani su za 1966. godinu. Vec tada je Eric Clapton imao reputaciju kao jedan od najboljih blues gitarista u Engleskoj. Njegova karijera zapocela je u bendu the Yardbirds i nastavila se u bendu John Mayalls Bluesbreakers. 1966. godine Clapton je sreo Bakera, tada vodu benda Graham Bend Organisation u kojem je kao basista svirao i Jack Bruce. Baker i Clapton susreli su se nakon gaze i oboje su bili impresionirani svirackim sposobnostima onoga drugog sto je potaknulo Bakera da ponudi Claptonu da svira u njegovom novom neimenovanom bendu. Clapton je odmah prihvatio ponudu, no samo uz uvijet da angaziraju Jack Brucea kao basistu. Bend je dobio ime Cream.
Prvi album Creama bio je Fresh Cream i izasao je 1966. godine. Felix Pappalardi gostovao je u vecini pjesama na albumu Disraeli Gears te su ga povremeno nazivali i cetvrtim clanom. Britanski pjesnik Pete Brown napisao je rijeci za vecinu bendovih pjesama.
Cream se raspao u studenom 1968. godine zbog sukoba ega i razlicitih glazbenih vizija. Odnos Brucea i Bakera postajao je sve gori i napetiji te je Clapton dosta cesto tokom turneja imao ulogu pomiritelja. Smatra se da je tom stanju u bend pridonjela i cinjenica da bend nije imao vodu. Clapton je izjavio da je jednom tokom koncerta naglo prestao svirati, no ni Baker ni Bruce to nisu uocili.
Nakon sto su sredinom 1968. godine dovrsili album Wheels of Fire svim clanovima benda vec je bilo dosta i htjeli su krenuti svatko svojim putem. 2006. godine za Music Mart magazin Baker je izjavio: " It just got to the point where Eric said to me: " Ive had enough of this", and I said so have i. I couldnt stand it. The last year with Cream was just agony. Its damaged my hearing permanently, and today Ive still got a hearing problem because of the sheer volume throught the last year of Cream. But it didnt start off like that. In 1966. it was great. It was really a wonderful experience musically, and it just went into the realnes of stupid." Goodbye je izdan sa tri trake uzivo sa njihovog koncerta u the Forum u Los Angelesu 19. listopada 1968. godine., i tri studio pjesme od kojih je po jednu napisao svaki clan benda. Dva koncerta u Royal Albert Hallu snimljena su za BBC i kasnije pustena u prodaju na videu kao Farewell Concert.
1993. god Cream je ukljucen u Rock and Roll Hall of Fame, te su se zbog toga pomirili i nastupili. To je bilo prvi puta da sviraju zajedno u 25 godina, odnosno otkada se bend raspao.
2004. godine bilo je objavljeno da ce se bend ponovno okupiti kako bi odrzali cetiri koncerta, May 2,3,5 i 6 of 2005 in Royal Albert Hallu. Karte su za sva cetiri koncerta bile rasprodane u manje od dva sata. Nastup je snimljen za live CD i DVD.
Buducnost Creama je nepoznata, u veljaci 2006. godine Cream je primio Grammy Lifetime Achievement Award kao priznanje za njihov doprinos i utjecaj na modernu glazbu.
I za kraj evo jos nekih informacija koje mozda do sada niste znali o Creamu:
- prije nego su odlucili za ime Cream, bend je razmisljao da se nazove Sweet n Sour Rock n Roll
- skoro nakon sto je bend osnovan 1966. g. ugurao im se Jimi Hendrix. Hendrix je bio veliki fan Erica Claptona i htio je sansu da svira zajedno s njim
- Goodbye im je bio jedini album broj 1 na UK top listi
- Toad i Steppin out jedine su im kompozicije koje nemaju rijeci
- George Harrison napisao im je riff za gitaru za pjesmu Badge, isto kao i vecinu rijeci. Takoder je i svirao gitaru na jednoj pjesmi sa albuma Goodbye pod pseudonimom L Angelo Misteriaso
- Kada je George Harrison na kratko napustio Beatlese tokom Let it Be sekcije, John Lennon je predlozio da u bend prime Erica Claptona
- Kada je Cream svirao svoj zadnji show u Royal Albert Hallu 1968. godine Claton je postao prva osoba koja je zapalila cigaretu na pozornici
by: Ana
DEEP PURPLE
Clanovi
Ian Gillan
Steve Morse
Roger Glover
Don Airey
Ian Paice
Bivsi clanovi
Ritchie Blackmore
John Lord
David Coverdale
Glenn Hughes
Rod Evans
Tommy Bolin
Joe Lynn Turner
Albumi : Shades of Deep Purple / The Book of Taliesyn / Deep Purple / Deep Purple in Rock / Fireball / Machiner Head / Who Do We Think We Are / Burn / Stormbringer / Come Taste The Band / Perfect Srtangers / The House Of Blue Light / Slaves & Masters / The Battle Rages On / Purpendicular / Abandon / Bananas / Rapture of the Deep
Deep Purple engleski je hard rock bend koji je osnovan u Londonu 1968. godine. Zajedno sa Black Sabbathom i Led Zeppelinom bili su pioniri hard rock i heavy metal generacije.
1967. godine bubnjar Chris Curtis kontaktirao je businessmana Tonya Edwardsa u nadi da ce mu pomoci sataviti novi bend. Curtis je postavio grupu znanu kao Roundabout. Prvi susret imao je sa sviracem orgulja Johnom Lordom, a zatim sa gitaristom Ritchiem Blackmoreom. Curtis je vrlo brzo odustao od projekta, no Lord i Blackmore su htjeli nastaviti. Tako su okupili basistu Nicka Simpera, vokala Roda Evansa i bubnjara Iana Paicea. Nakon nekoliko prvih gaza na kratkoj turneji po Danskoj bend se dogovorio oko imena koje su preuzeli iz pjesme koju je skladao Peter de Rose, Deep Purple.
U listopadu 1968. godine grupa je imala veliki uspjeh sa svojim debitantskim albumom Shades of Deep Purple i bili su angazirani da sviraju kao predgrupa bendu Cream na njihovoj oprostajnoj turneji. No, uskoro su potjerani sa turneje, navodno, zato sto su zasjenili glavni nastup. Drugi album koji je bend izdao bio je The Best of Taliesyn. 1969. godine izasao je i treci album Deep Purple na kojem je u nekim pjesama gostovao i simfonijski orkestar. Nakon ova tri albuma i naporne turneje po SAD-u Rod Evans i Nick Samper izbaceni su iz benda i zamijenjeni pjevacem Ianom Gillanom i basistom Rogerom Gloverom. Ova verzija benda izdala je sjajan singl, na koji je vjerojatno utjecao onda vrlo popularan mjuzikl Kosa, Concert For Group and Orchestra, koji je komponzirao Lord i koji je bio izveden u Royal Albert Hallu sa Royal Philharmonic Orchestra.
1970.godine izlazi studijski album In Rock. Sa pjesmom Black Night bend je dospio na UK Top Ten. Kombinacija Blackmoreove i Lordove gitare i klavijature popracena sa silnim i jakim glasom Gillana uz cvrste ritmicke sekcije Glovera i Paicea odavala je vec vrlo prepoznatljiv zvuk.
1971. godine izlazi album Fireball koji je bio nesto zreliji i progresivniji od ostalih. Album je dao i nekoliko hvaljenih pjesama kao sto su Fireball, Demons Eye, Fools i No One Came. Bend je opet usio doci na ljestvice i to sa pjesmom Kind of Woman. Zajedno sa Led zeppelinom i Black Sabbathom Deep Purple postavljao je temelje za ono sto se danas naziva heavy metal glazba iako je ta fraza u ono vrijeme bila poprilicno nepoznata.
Tokom 1972. godine izasao je album Machine Head koji je trebao biti snimljen u casinu u Montreuxu pomocu Rollin Stones Mobile Studia, no nakon pozara tokom gaze Frank Zappa i The Mothers of Invention studio je izgorio i album je snimljen u Grand Hotelu. Taj incident nadahnuo je band za pjesmu Smoke on the Water. Machine head je od onda do danas ostao bendov najklasicniji album. Nekoliko mjeseci kasnije uslijedila je i live verzija Made in Japan snimljena tokom tri koncerta odrzana u Japanu.
1973. godine izlazi album Who Do We Think We Are na kojem se nalazi hit singl Woman From Tokyo i nekoliko favorita kao sto su Mary Long, Smooth Dancer i Rat Bat Blue, no odnosi medu clanovima benda i nisu bili bas najbolji. Ta netrpeljivost zavrsila je odlaskom Gillana iz benda nakon druge turneje po Japanu 1973. godine, a uz njega izguran je i Roger Glover. Zamjene su bile nepoznati pjevac iz sjeverne Engleske David Coverdale i basista Glen Hoghes. Nova postava nastavila je 1974. godine sa novim heavy blues rock albumom Burn. Hughes i Coverdale unijeli su funky R&B i soul elemente u glazbu benda koji su do punog izrazaja dosli u albumu Stormbringer. No, Blackmore nije bio zadovoljan sa rezultatima bez obzira ba hitove kao sto su Lady Double Dealer, The Gypsy and Soldier Of Fortune i kao rezultat svega napustio je bend 1975. godine kako bi okupio svoj vlastiti bend pod nazivom Rainbow.
Sa odlskom Blackmorea Deep Purple morao je upotpuniti jednu od najvecih rupa u rock glazbi uopce. Usprkos tome bend nije zelio odustati bez borbe i uspjeli su naci zamjenu za Blackmorea. Bio je to mladi Amerikanac Tommy Bolin. Tommy je bio clan mnogih danas zaboravljenih bendova iz sredine sezdesetih: Denny & Triumphs, American Standard i Zephyr.
1976. godine izlazi album pod nazivom Taste the Band.
U srpnju 1976. godine raspad Deep Purplea je napokon bio i javno objavljen. Bolin je nastavio sam i snimio je svoj prvi solo album Private Eyes. 4. prosinca 1976. godine dogodila se prava tragedija. Bolina je pronasla njegova djevojka onesvjestenog u sobi. Nakon sto ga nije uspijela probuditi pozvala je hitnu pomoc, no bilo je pre kasno. Bolin je umro u 25. godini zivota od konzumiranja vise razlicitih opojnih sredstava.
1980. god Rod Evans zajedno sa grupom nepoznatih glazbenika otisao je na turneju po imenom Deep Purple. Kao jedini originalni clan i publici najmanje poznat vrlo brzo je bio osuden od strane medija kao i publike te je prijevara vrlo brzo otkrivena.
U travnju 1984. godine, punih osam godina nakon raspada, Deep Purple se legalno okupio u svom punom sastavu. Okupljanje je najavljeno u emisiji BBc radija The Friday Night Show. Album Perfect Strangers izasao je u listopadu 1984. godine. Na albumu su se nalazili brojni hitovi kao sto su Knockin At Your Door, Under The Gun, Gypsys Kidd i naravno Perfect Strangers.
1974. godine izlazi The House of Blue Light koji nam donosi brojne klasike tog razdoblja kao sto su Bad Attitute, The Unwritten Law, Dead or Alive i Hard Lovin Woman. Taj album prati je i jos jedan live album Nobodys Perfect. U UK izdana je i nova verzija Husha povodom dvadesete godisnjice postojanja benda.
1989. god. Ian Gillian je otpusten iz benda, a njegova zamjena je pjevac Joe Lynn Turner. Ta postava benda snimila je samo jedan album Slaves & Masters 1990. godine. Nakon tog albuma Turner je morao otici jer su Lord, Paice i Glover htjeli Gillana natrag. Klasicna postava snimila je album The Battle Rages On. 1993. godine Blackmore napusta bend i nikada se vise nije vratio. Joe Satriani usao je kao njegova zamjena, no zbog vlastitih obaveza nije mogao ostati pa je na njegovo mjesto uskocio Steve Morse, gitarist iz benda Dixie Dregs. Steve Morse je osvjezio bend i do danas se smtra jednim od najboljih gitarista. 1996. bend izasao je album Purpendicular koji je odisao samouvjerenoscu, novim idejama i apsolutno sjajnim pjesmama. 1998. izlazi jos jedan album Abandon.
2003. godine Deep Purple izdaje album Bananas. U srpnju 2005. bend je nastupao na Live 8 koncertu i u listopadu iste godine izasao je album Rapture of the Deep.
by: Ana
The Kinks
CLANOVI
Ray Davies
Dave Davies
Peter Quaife
Mick Avory
ostali clanovi: John Dalton, Ian Gibbons, Josh Gosling, Andy Pyle, Jim Rodford, Gordon Edwards
ALBUMI
-Samo studijskih albuma ima preko 20 komada, pa nabrojati samo neke vaznije
The Kinks (1964.)
The Kinks Kontroversy (1965.)
Face to Face (1966.)
Something Else by The Kinks (1967.)
The Kinks Are the Village Green Preservation Society (1968.)
Arthur (Or the Decline and Fall of the British Empire) (1969.)
Lola versus Powerman and the Moneygoround, Pt.One (1970.)
Muswell Hillbillies (1971.)
Soap Opera (1975.)
Misfits (1978.)
Low Budget (1979.)
Give the People What They Want (1981.)
Word of Mouth (1984.)
Mozda vam ime ne zvuci poznato, kao sto nije ni meni kad sam prije nekih 6 godina slucajno naisla na njihovu kompilaciju hitova, ali cim sam pustila cd znala sam sve i jednu pjesmu! Medutim, iako nisu bili popularni kao Beatlesi ili the Who, Kinksi su bili jedan od najutjecajnijih bendova Britanske Invazije.
Braca Ray i Dave Davies, oboje gitaristi, njihov skolski prijatelj Peter Quaife na basu i bubnjar Mickey Willet, sredinom 1963. osnivaju bend The Ravens. Kao i mnogi bendovi tog razdoblja poceli su kao skupina koja izvodi r&b i blues, da bi se razvili u bend koji svoju inspiraciju crpi iz tradicionalnog britanskog pop-a u koji ubacuju elemente countrya, folka i bluesa. Uskoro njihova demo snimka dolazi u ruke americkog glazbenog menagera koji im sreduje ugovor za Pye Records. Vec dolazi do promjene postave, te na bubnjeve dolazi Mick Avory. Pod imenom the Ravens 1964. snimaju prvi singl, obradu Little Richarda „Long Tall Sally“, ali prije izlaska singla mijenjaju ime u the Kinks. Uspjeh postizu tek s trecim singlom „You Really Got Me“ koji dolazi na prvo mijesto u U.K., a u Americi ulazi medu prvih 10. Gotovo jednak uspjeh postizu i sljedecim singlom „All Day and All of the Night“, a u meduvremenu produciraju dva albuma i nekoliko LP-a.
Ubrzano snimanje i konstantne turneje uzrokuju tenzije medu clanovima benda, a dodatan udarac zadaje im i americka vlada koja im iz nepoznatih razloga zabranjuje ulazak u SAD na sljedece cetiri godine. Time im se, prakticki na vrhuncu karijere, zatvara najvece svjetsko glazbeno trziste i iskljucuje ih iz glazbenih i socijalnih zbivanja kasnih '60-ih, zbog cega pjesnistvo Raya Davisa postepeno postaje sve vise introspektivno i nostalgicno, oslanjajuci se na engleske glazbene utjecaje vise nego njegovi suvremenici. Kako je Ray Davies najbolje opjevao samocu, te snove i poraze engleskih ekscentrika, mnogi bi zakljucili da se radi o njeznoj, neshvacenoj dusici, no to nije ni blizu istini. Naime, prica se da je Ray bio jako ljubomoran na svog mladeg i zgodnijeg brata Dave-a, tako da su na koncertima, osim glazbom, braca Davies znala „zabaviti“ okupljenu masu i medusobnom tucnjavom na pozornici.
Na sljedecem albumu „The Kinks Kontroversy“ Daviesovo pisanje pjesama je napredovalo. „Sunny Afternoon“, Daviesova socijalna satira bila je najveci hit ljeta 1966. u U.K., a bila je najava za njihov veliki korak naprijed, album „Face to Face“ koji se sastojao od mjesavine razlicitih glazbenih stilova. Sa sljedecim albumom „Something Else“, glazbeno napreduju ali na ljestvicama ne prolaze najbolje, a neuspjesan je ( premda od kritike dobro prihvacen ) i sljedeci album „The Village Green Preservation Society“ temeljen vecinom na akusticnim gitarama.
Zabrana nastupa u SAD-u istjece 1969., prije turneje pustaju novi album „Arthur“, a nakon njega prosiruju postavu klavijaturistom Joshom Goslingom. On se po prvi put pojavljuje na vrlo uspjesnom albumu „Lola“, s istoimenim hit singlom koji govori o uzitcima koje pruzaju mracni zakutci starog dijela Soho-a, dok je ostatak albuma posvecen glazbenoj industriji. Ray Davis 1973. sklada rock operu „Preservation“ koja prima grozne kritike, a njen nastavak „Act 2“ iz '74. prolazi jos gore. Slijede je „Soap Opera“ iz '75. snimljena za BBC, a '76. slijedi treca rock opera „Schoolboys in Disgrace“, zesca od svih njihovih albuma iz '70-ih.
Uz ponovnu promjenu izdavacke kuce 1976. postaju hard rock band. Nakon albuma „Misfits“ i brojnih promjena u postavi poceli su puniti stadione u SAD-u. Kasnih '70-ih njihove pjesme obraduju punk bendovi kao sto su the Jam i the Pretenders, a Kinksi postaju sve komercijalniji, pogotovo u SAD-u gdje njihov album „Low Budget“ iz '79. postize 11. mjesto na ljestvici i time je njihov najveci americki uspijeh. Pocetkom '80-ih idu na turneje, a spotovi im se vrte na MTV-u. Ray Davies radi na filmskom projektu „Return to Waterloo“, a nakon njega pise neuspjesan album „Word of Mouth“.
Ostatak '80-ih izdaju albume ali sa sve manjim uspjehom, a 1990. ulaze u Rock&Roll Hall of Fame. Tijekom '90-ih izdaju nekoliko novih albuma i kompilacija starih hitova ali bez veceg uspijeha, a od originalne postave u bendu su jos samo braca Davies. Medutim, 1995. zanimanje za njih ponovo raste kada ih kao svoje najvece uzore navode neki od tada najuspjesnijih bendova, medu kojima su i Blur i Oasis.
U drugoj polovici '90-ih oba brata Davies objavljuju autobiografije, a nakon sto se Dave Davies oporavio od mozdanog udara iz 2004. raspravljalo se i o mogucem ponovnom okupljanju benda. Zivi bili, pa vidjeli...
by: Zana
QUEEN
Clanovi
John Deacon
Brian May
Freddie Mercury
Roger Taylor
Albumi
Queen - 1973
Queen II - 1974
Sheer Heart Attack - 1974
A Night at the Opera - 1975
News of the World - 1977
Jazz - 1978
The Game - 1980
Flash Gordon - 1980
Hot Space - 1982
The Works - 1984
A Kind of Magic - 1986
The Miracle - 1989
Innuendo - 1991
Made in Heaven - 1995
Queen je engleski rock bend koji su osnovali Freddie Mercury, Brian May i Roger Taylor u Londonu oko 1970. god. Queen su vrlo cesto karakterizirali kao pionire glam rocka, hard rocka, arena rocka i progresivnog rocka. U emisiji Music of the Millenium Queen je bio izglasan kao drugi najbolji bend u povijesti glazbe. Sve ukupno bend je snimio 18 albuma, 17 singlica i 8 DVD - a.
U srpnju 1973. god izasao je prvi album pod nazivom Queen. Bend je krenuo na svoju prvu turneju kao predgrupa bendu Mott the Hoople. Tokom turneje svi su se slozili da Queen ipak nije samo obicna predgrupa. U ozujku 1974. napokon je izasao album Queen II. Bend je krenuo na svoju prvu samostalnu turneju po Britaniji pocevsi u Blackpool- u u ozujku 1974. god. U travnju bend se pojavio na svojoj prvoj turneji u Americi, ali opet kao gosti bendu Mott the Hoople. No, u svibnju dok su bili na turneji, Brian je obolio od hepatitisa pa su morali prekinuti sa turnejom. U studenom iste godine izasao je album Sheer Heart Attack. Bio je ogroman hit sa obje strane Atlanitka.
U sijecnju 1975. god. bend krece na svoju prvu samostalnu turneju po Americi. Karte su bile rasprodane vrlo brzo, a potraznja je bila velika tako da su odradili jos par dodatnih koncerata. U travnju su se zaputili u svoj prvi posjet Japanu. U svibnju je Freddie dobio Ivor Novello nagradu od Songwritters Guida za pjesmu Killer Queen.
Kada je bend odlucio 1975. izdati Bohemian Rhapsody svi su im rekli da je pjesma pre dugacka i da nema sanse da ce postati hit. No, Freddie je kopiju pjesme dao prijatelju DJ -u i on ju je pustio na radiju, cetrnaest puta u dva dana. Pjesma je postala jako veliki hit, ostala je broj jedan na ljestvicama nevjerojatnih devet tjedana.
U studenom 1975. izdali su svoj sljedeci album A Night at the Opera koji je odmah postao hit i ujedno prvi Queenov platinasti album.
U sijecnju 1976. god Freddie je dobio jos jednu Ivor Novello nagradu za Bohemian Rhapsody. Isti mjesec bend se zaputio na svoju trecu turneju po Americi. Do tog vremena sva cetiri albuma su bila na UK Top dvadeset. Iste godine u rujnu Queen se odlucio zahvaliti svim svojim fanovima te su organizirali veliki besplatni koncert u Londonskom Hyde Parku. Procjenjuje se da je na konceru bilo izmedu 150 i 200 tisuca ljudi. To je bila najveca publika pred kojom je Queen do tada svirao. U prosincu te iste godine izlazi album A Day at the Race. Pocetkom 1977. god. bend je krenuo na svoju turneju po Americi. Turneja je zavrsila u ozujku i Roger je nakon toga odlucio snimiti svoj solo album.
U listopadu 1977. god. clanovi fan kluba , po prvi puta, bili su zamoljeni da budu dio njihovog spota. We are the Champions snimljen je u londonskom kazalistu. Isti mjesec bendu je dodjeljena Britania Award za Top British Single za pjesmu Bohemian Rhapsody. 28. listopada bend je izdao jos jedan album News of the World.
Kako bi postigli sto veci publicitet za pjesmu Bicycle Race bend je iznajmio Wimbledonov stadion i 50 golih cura koje su se utrkivale na biciklima. 10. studenog izasao je album Jazz. Prvi live album benda Live Killers izasao je u lipnju 1979.
Pocetkom 1980. bend je radio na novom albumu The Game na kojem je prvi put upotrijebljen elektronski zvuk sintisajzera. Roger je takoder poceo raditi na svom solo albumu. The Game je izasao u lipnju i samo u Kanadi je postigao peterostruku platinastu nakladu. Another One Bites the Dust postala je bendova do danas najprodavanija singlica. Bend je dobio Dick Clark nagradu kao najbolji bend, Top Billboard nagradu za Top Crossover single i bili su nominirani za jos brojne nagrade kao sto su i Grammy i kanadski Juno. U prosincu je izasao soundtreck album Flash Gordon. Do kraja osamdesetih Queen je prodao vise od 45 000 000 albuma.
Greatest hits, Greatest Flix i Greatest Pix izdani su u listopadu 1981. god. Album Greatest Hits dospio je na liste cim je izasao i od onda rijetko izade sa Britanskih lista. Video Greatest Flix je prva prava kolekcija promo videa koju je ikada ijedan bend izdao.Knjigu Greatest Pix napisao je Jacques Lowe.
Dvanaesti album benda Hot Space je izasao u svibnju 1982. dok je bend bio na turneji po Europi. 25. lipnja te godine odsvirali su ogroman open air Milton Keynes Bowl koncert.
U sijecnju 1983. Freddie je zapoceo svoj prvi solo album, a Roger je poceo raditi na svom drugom solo albumu. U kolovozu su se vratili u studio i snimili svoj sljedeci album koji je izasao u veljaci 1984. god. pod nazivom The Workers. Pjesma Radio Ga Ga preuzeta sa tog albuma postala je veliki hit. Dospjela je na prvo mjesto na ljestvicama u cak 19 drzava. Sa tog albuma preuzet je jos jedan single I Want to Breake Free koji je postigao jos veci uspjeh.
Prvi video Queena punog trajanja izasao je u rujnu 1984. god. We Will Rock You snimljen je tokom kocerta u Montrealu. Tokom rujna grupa je imala ni manje ni vise nego devet albuma na UK Top 200.
25. travnja 1985. izlazi Freddiev prvo solo album pod nazivom Mr. Bad Guy dok je bend bio na turneji po Australiji. 13. srpnja iste godine na Live Aidu Queen je dobio sansu kao jedan od top bendova koji su svirali 20 minuta.
2. lipnja 1986 izasao je i cetrnaesti album , soundtreck za Highlander, pod nazivom A Kind of Magic.
1987 izlazi trilogija u stilu dokumentarnih videa The Magic Years. Trilogija je osvojila brojne nagrade ukljucujuci i Silver Screen nagradu. Sesnaesti album izasao je pod nazivom The Miracle. dospio je na prvo mjesto UK top liste te je postao ogroman hit i u ostalim drzavama. U sijecnju bend je izdao sest i pol minuta dugacku pjesmu Innuendo kao singlicu koja je vrlo brzo postala masovni hit. Singlica je bendu donijela jos jedno prvo mjeto na UK listi singlica.
U studenom ( 23.11.1991) Freddie je objavio svijetu da boluje od AIDS-a. Vec sljedeci dan njegova borba sa bolesti je bila gotova. Freddie je umro u svojoj kuci okruzen prijateljima i obitelji. Svijet je bio sokiran, ponajprije stoga sto je Freddie svoju bolest vrlo uspjesno skrivao od javnosti. U cast Freddiu i da bi se prikupila dodatna sredstva za Terence Higgins Trust za borbu protiv AIDS- a, kao posljednja Freddieva zelja, Bohemian Rhapsody/ The Days Of Our Lives je pustena u prodaju kao dupla singlica.
1992. god, na godisnjim dodjelama BRIT nagrada Freddie je posthumno primio nagradu za Outstanding Contribution To British Music i od tri nominacije Best of Our Lives je dobila ngradu za Best Single of 1991.
Led Zeppelin
Clanovi
Jimmy Page - gitara
Robert Plant - vokal
John Bonham - bubnjevi
John Paul Jones - bas gitara
Albumi
1968 - Led Zeppelin
1969 - Led Zeppelin 2
1970 - Led Zeppelin 3
1971 - Led Zeppelin 4
1973 - Houses of the Holy
1973 - the Song Remains The Same
1975 - Physical Graffiti
1976 - Presence
1979 - In Through the Out Door
Led zeppeline jedan je od kultnih rock bendova koji je u svojoj glazbi mijesao blues, hard rock, british metal, british blues i u sve to uklopio misticizam i mitologiju. Jedini kontakt koji je publika imala sa bendom bio je kroz albume i koncerte. Vise od bilo kojeg drugog benda uspostavili su koncept rocka orijentiranog na albume odbijajuci popularne pjesme izdati kao singlice.
Led zeppelin nastao je iz benda the Yardbirds. Nakon zadnjeg albuma The Yardbirds se poceo raspadati i 1968. god. ostali su samo Jimmy page i basist Chris Dreja sa pravima za koristenje imena benda. Pageu su tada za potpuni bend nedostajali pjevac i bubnjar. U kolovozu 1868. god. u bend ulazi Robert Plant kao vokal no isti mjesec napusta ga Chris Dreja. John Paul Jones ulazi u bend kao novi basista, a do rujna pridruzuje im se i bubnjar John Bonham. Sljedeci mjesec su u 30 sati snimili svoj prvi album, te su promijenili ime u Led Zeppelin. Pocetkom 1969. god. krenuli su na svoju prvu turneju po Americi sto im je pomoglo u izdavanju debitantskog albuma. 1969. godinu proveli su na turnejama po Engleskoj i Americi te su usput snimili svoj drugi album Led Zeppelin II. Album im je pomogao da postanu koncertna atrakcija i sljedece godine neumorno su nastavili sa trurnejom.
Zvuk Led Zeppelina postao je sve bolji i snazniji sa trecim albumom Led Zeppelin III koji je izasao u listopadi 1970. god.Led Zeppelin IV puno je drugaciji od ostalih albuma. U njega su ulozili puno truda i uklopili razlicite stilove pocevsi od rocka u Black Dog pa sve do folka u The Battle of Evermore. Stairway to Heaven je postala radio hit cim je album objavljen, no pjesma nikada nije pustena kao singlica. Iako album nikada nije dospio na prvo mjesto u Americi bio je to najveci i najuspjesniji album Led Zeppelina ikada i prodan je u vise od 16 milijuna primjeraka u sljedecih dva i pol desetljeca.
Peti album izasao je u ljeto 1973. god. pod nazivom Houses of Holy. U albumu se nastavlja bendova potreba za glazbenim eksperimentom. Uspjeh tog albuma pomogao je bendu na njihovoj turneji po Americi te su uspjeli srusiti sve rekorde na blagajnama ( svi koncerti bili su rasprodani) koje su do onda drzali Beatlesi. Njihov koncert na Madison Square Gardenu u srpnju bio je snimljen i iskoristen za film The Song Remains the Same koji je izasao tri godine kasnije.
1975. izlazi dupli album Physical Graffiti i bend uskoro krece na veliku Americku turneju. No. turneja je ubrzo prekinuta zbog prometne nesrece koju su prozivjeli Robert Plant i njegova zena. Bend se vratio 1976. sa albumom Presence za kojeg kritike i nisu bile bas najbolje, no usprkos tome uspio je doci na prvo mjesto i Engleske i Americke top liste. Turneji po Americi bend se vratio 1977. god. Turneja je nakon par mjeseci ponovno prekinuta. Razlog je ovog puta bio puno ozbiljniji, sestogodisnji sin Roberta Planta umro je od trbusne infekcije. Bend je bio u stadiju mirovanja sve do kraja 1978. god. kada su poceli snimati u ABBA - inom Polar studiju. Godinu kasnije odrzali su malu turneju u Europi, a 1979. odradili su svoj zadnji nastup u Engleskoj u Knebworthu.
In Through the Out Door osmi je album koji je izasao 1979. godine.
25. rujna 1980. John Bomham pronaden je mrtav. Nakon cjelodnevnog pijancevanja ugusio se u vlastitoj bljuvotini. U prosincu bend najavljuje raspad jer nisu mogli nastaviti bez Bonhama.
Nakon raspada svi su krenuli sa solo karijerama. John Paul Jones se vratio produciranju i 1999. god. izdao je svoj prvi solo album Zooma. Jimmy Page snimio je soundtreck za Death Wish II, a Robert Plant je svoju solo karijeru zapoceo albumom Pictures at Eleven.
1985. bend se okupio ponovno kako bi svirali na Live Aidu. 1994. god Page i Plant snimili su MTV Unpluged koji je izasao kao No Quarter u jesen.
Neke kompilacije Led Zeppelina, kao sto su BBC Sessions, Earl Days: The Best Of Vol 1 i Latter Days : The Best Of Vol 2, izasle su tek kasnih devedesetih.
The Beatles
Evo napokon i mene, Ana je vec objavila dva posta, a ja tek krecem s prvim, ali nema veze, probat cu to sto prije nadoknaditi. Uzela sam si i malo vise vremena za ovaj post, jer ipak se tu radi o jednom od najvecih bendova svih vremena. Tekst je malo podugacak, ali vec sam ga nekoliko puta skracivala i ovo je stvarno samo ono najbitnije. Pa da krenemo...
CLANOVI BENDA
George Harrison
John Lennon
Paul McCartney
Ringo Starr
Pete Best & Stuart Sutcliffe - bivsi clanovi
STUDIJSKI ALBUMI
Please Please Me (1963.)
With the Beatles (1963.)
A Hard Day's Night (1964.)
Beatles for Sale (1964.)
Help! (1965.)
Rubber Soul (1965.)
Revolver (1966.)
Sgt Pepper's Lonely Hearts Club Band (1967.)
The Beatles (White Album) (1968.)
Yellow Submarine (1969.)
Abbey Road (1969.)
Let It Be (1970.)
Sve je pocelo sredinom 50-ih godina proslog stoljeca, kada se gitarist i tinejderski buntovnik John Lennon zakacio na r'n'r i u srednjoj skoli osnovao bend The Quarrymen. Godine 1957. bendu se pridruzuje drugi gitarist, Paul McCartney, a ubrzo u bend dolazi i treci gitarist, McCartneyev prijatelj, George Harrison. Trojica gitarista ostaju stalna postava dok se ritam sekcija konstantno mijenjala, a uskoro mijenjaju i ime u The Silver Beatles, da bi uskoro odbacili „Silver“ i ostali samo The Beatles. Postava je napokon potpuna na ljeto 1960. kada na bas dolazi Lennonov kolega s faksa Stuart Sutcliffe, a na bubnjeve Pete Best.
Decki uskoro odlaze na sedmomjesecni boravak u Hamburg gdje nastupaju u jednoj od najzloglasnijih cetvrti, cesto uzivajuci razne opijate i provodeci vrijeme u drustvu prostitutki ( ako ste gledali film „Backbeat“ onda znate tu pricu). Nakon povratka u Liverpool krajem '60-ih bend postize popularnost na lokalnoj sceni, a stalnim nastupima okupljaju i krug obozavatelja.
Vracaju se u Hamburg 1961., ali bez Sutcliffea koji je napustio bend da bi se posvetio daljnjem obrazovanju (no, nazalost vec sljedece godine umire od izljeva krvi u mozak). McCartney prelazi na bas, Harrison je na solo gitari, Lennon na ritam gitari, a svi pjevaju. Sredinom '61. prvi put snimaju u Njemackoj kao prateca grupa britanskom glazbeniku Tony Sheridanu, te postaju poznati u umjetnickim krugovima gdje dobivaju ideju za svoje, kasnije vrlo popularne cupave frizure.
Krajem '61. primjecuje ih lokalni glazbeni menager Brian Epstein, no i uz njegovu pomoc dobivaju samo odbijenice izdavackih kuca. Sreca im se napokon smijesi sredinom '62. kada, nakon audicije kod producenta George Martina, potpisuju ugovor za Parlophone, podruznicu izdavacke kuce EMI. S ciljem nacionalnog uspijeha, menager benda, Epstein, nagovara decke da odbace kozne jakne i hlace, te pocnu nositi fino skrojena odijela i kravate.
U kolovozu '62. zbog nesuglasica s ostalim clanovima, iz benda je izbacen Pete Best i na njegovo mjesto dolazi Ringo Starr (pravim imenom Richard Starkey, dotadasnji bubnjar lokalnog benda Rory Storm & the Hurricanes). Vec nekoliko tjedana nakon dolaska novog bubnjara. Beatlesi u rujnu '62. snimaju svoj prvi singl „Love me do“/“P.S. I love you“, ciji autori, talentirani tim Lennon – McCartney, ulaze u povijest kao tandem s nebrojenom kolicinom hitova. Singl ulazi pred kraj Britanskog Top 20, ali vec sljedeci singl „Please please me“ s pocetka '63. odmah se penje na vrh ljestvice. To je bio prototip singl takozvane Britanske Invazije, zarazna melodija s kakvom su nastavili i na sljedecem singlu „From me to you“ koja je bila britanski #1. Njihov prvi LP „Please Please Me“, snimljen gotovo u samo jednom danu, ostaje na vrhu britanske ljestvice cak 30 tjedana, a Beatlesi postaju najpopularniji izvodaci u Ujedinjenom Kraljevstvu.
The Beatles stvaraju svoj vlastiti zvuk uzimajuci ono najbolje iz reznih glazbenih pravaca (blues, rock, pop, folk,...) i od glazbenika koje su sami voljeli (Elvis Presley, Buddy Holly, Chuck Berry,...), te tome dodajuci svoj mladenacki zar u tekstovima, glazbi i njihovom izvodenju. Medutim, Beatlesi su uvijek voljeli eksperimentirati, pa se tako i na njihovom drugom LP-u „With the Beatles“ iz '63. primjecuje veliki napredak podjednako kao skladatelja i tekstopisaca, donoseci inovativne melodije i harmonije, te potpunije aranzmane. Singlovi „I want to hold your hand“ i „She loves you“ ucvrstili su njihov status Britanskog fenomena ciji se singlovi prodaju u milijunskim nakladama, a nakon nekoliko tv nastupa, krajem '63. Beatlemania prelazi granice V. Britanije, pracena opcom histerijom milijuna obozavatelja ( i obozavateljica 
).
Pred sam kraj 1963. „I want to hold you hand“ dolazi na vrh sj. Americke ljestvice singlova, a poznati nastup na Ed Sullivan Showu u veljaci '64. jos vise razbuktava Beatlemaniu koja se sad siri diljem svijeta. U prvom tjednu travnja '64. zauzimali su ODJEDNOM prvih 5 mjesta na U.S. ljestvici singlova, prva 2 mjesta na ljestvici albuma, te imali jos nekoliko singlova uzduz Billboard Top 100 ljestvice. Nitko prije nije toliko dominirao glazbenim trzistem, a vrlo je mal vjerojatnost da ce netko ponoviti taj uspijeh.
Rane '64. snimaju i svoj prvi film „A hard day's night“, koji dolazi uz jednako popularni soundtrack autora Lennon-McCartney i donosi hitove „And I love her“, „Can't buy me love“, „If I fell“,... Kriticari nisu bili odusevljeni njihovim novim albumima „Beatles for sale“ ('64.) i „Help!“('65.) na kojima prevladava ispovjedna lirika. Folk-rock eksplozija 1965. utjece i na Beatlese; Lennon po uzoru na Bob Dylana pise „I'm a loser“ i „You've got to hide your love away“, dok su „I don't want to spoil the party“ i „I've just seen a face“ nastale pod utjecajem country glazbe. Njihov drugi film „Help!“ iako slabiji na sadrzaju, postize komercijalni uspijeh, a krajem '65. izdaju „Rubber Soul“ klasicni folk-rock album na kojem se uz Lennona i McCartneya, kao tekstopisac po prvi put javlja i Harrison. Instrumentalno takoder unose novosti : eksperimentiraju s distorzijom i multi-trackingom, te koriste instrumente neobicne za rock, kao npr. sitaru. Na singlu „Paperback writer“/“Rain“ grupa potpuno napusta romanticne teme, te se pod utjecajem droga zabavljaju s psihodelijom. Album „Revolver“ iz 1966. temelji se na zescim gitarama i bogatim vokalnim aranzmanima, a iako neki smatraju da su na njemu Beatlesi napustili svoje rock korijene, album se izvrsno prodaje.
Ljetna svjetska turneja 1966.g ostat ce zapamcena po fizickom napadu na pratnju benda na Filipinima, te Lennonovoj izjavi, tijekom boravka u Americi, da su Beatlesi veci od Isusa, sto je dovelo do masovnog spaljivanja njihovih ploca u vjerskim krugovima i zahtijevanjem isprike. Nakon zadnjeg koncerta na americkoj turneji (S. Francisco, 29.kolovoza 1966.) odlucili su prestati svirati uzivo da bi se posvetili studijskim snimkama. To je navelo medije da spekuliraju o raspadu benda, pogotovo nakon sto je cetvorka provela kraj godine radeci na solo projektima, no glasine su opovrgnute izlaskom singlice „Penny Lane“/“Strawberry Fields Forever“ u veljaci '67., koja je proglasena najboljom singlicom svih vremena.
„Sgt Pepper“ (1967.) bio je pravi psihodelicni soundtrack hippijevskog Ljeta Ljubavi (Summer of Love), prepun bajkovitih tekstova, no kriticari nisu bili odusevljeni. Ipak mnogi su smatrali da upravo taj album predstavlja trijumf pop glazbe, evoluciju popa u art, a njihova „All you need is love“ postala je nesluzbena himna hippie pokreta. Krajem godine izlazi njihov novi film „Magical mystery tour“ koji su sami rezirali, a nakon njega izlazi i animirani film „Yellow submarine“ s cijim nastajanjem su clanovi benda bili slabo povezani.
Rane 1968. zajedno odlaze u Indiju na tecaj transcendentalne meditacije s Maharishijem, no svi ga napustaju prije zavrsetka. Iskustvo iz Indije iskoristili su za novi materijal, glazbeno fantastican „The White Album“, dupli LP iz kasne '68. na kojem su vecim dijelom napustili psihodeliju i vratili se rocku temeljenom na gitarama. Problem se javio u pojavi sve vise „individualnih“ pjesama Lennona i McCartneya umijesto dotadasnjih zajednickih hitova. Takoder, G. Harrison se sve vise profilirao kao vrsni skladatelj, a R. Starr je cak na nekoliko tjedana napustio snimanje White Album-a. Umijesali su se i osobni interesi : Lennon se zelio vise posvetiti umjetnickim projektima i vezi sa svojom djevojkom (uskoro i zenom) Yoko Ono zbog cega nije bio koncentriran na Beatlese.
Pocetkom 1969. pala je ideja za novi album koji bi bio sniman na principu live sessiona u studiju, a cijeli session bio bi snimljen i kao film. Za potrebe tog filma odrzali su jedan od svojih najpoznatijih nastupa, na krovu zgrade Apple Recordsa (njihove vlastite izdavacke kuce) u Londonu 30. sijecnja 1969. koji je ujedno bio i njihov zadnji live koncert odrzan u punom sastavu. Album i film (prvo nazvani „Get back“, a kasnije preimenovani u „Let it be“) nisu bili zadovoljavajuci za bend, pa su ih ostavili neobjavljene zbog daljnje obrade. Na proljece iste godine izlazi singl „Get back“/“Don't let me down“, a bend je bio u svadi zbog menagementa.
Njihov zadnji zajednicki album „Abbey Road“ zacudo je jedan od njihovih najcijelovitijih uradaka iako je vecinom svatko posebno snimao svoj dio(jer zbog svada nisu htjeli ni zajedno boraviti u studiju). Album je ispunjen nekim od njihovih najboljih melodija, harmonija i instrumentalnih aranzmana, a na njemu se iskazao Harrisonov talent, kao podjednak Lennonu i McCartneyu, u dvije najpopularnije pjesme s tog albuma „Something“ i „Here comes the sun“. Bend se nakon ovog albuma poceo polako raspadati, Lennon je poceo izdavati solo singlove i nastupati s grupom prijatelja pod imenom „Plastic Ono Band“.
Film „Let it be“ objavljen je u svibnju 1970. kao dokumentarac, a istoimeni sountrack cesto se pogresno smatra posljednjim albumom Beatlesa. Naime, „Let it be“ je njihov zadnji objavljeni album, ali je snimljen prije „Abbey Road“-a, koji je njihov zadnji snimljeni album.
Nakon kolovoza 1969. svi clanovi benda su se ozbiljno posvetili solo projektima, no javnost nije bila svjesna pravog stanja stvari, pa je McCartneyeva izjava o napustanju benda pred izlazak njegovog novog solo albuma, sokirala siru javnost. Premda su se svade izmedu clanova benda nastavile, tijekom '70-ih nagadalo se i o ponovnom okupljanju benda, no i zadnje nade nestale su kada je u prosincu 1980. John Lennon ubijen u New York-u. Ostali clanovi nastavili su sa solo projektima ali rijede i s mnogo manjim komercijalnim uspijehom.
The Beatles su najutjecajniji bend u povijesti rock glazbe koji je uveo vise inovacija u popularnu glazbu nego bilo koji rock bend 20. st. Njihova kreativnost i melodicka inovativnost bile su kljucne za evoluciju rocka od njegovih korijena u bluesu i r&b-u, u vise elektrican ali podjednako vokalan stil, a Lennon i McCartney iskazali su se kao jedni od najboljih i najekspresivnijih rock vokalista. Njihov status rock ikona ostaje bez izazova i do danasnjeg dana, desetljecima nakon njihova razlaza 1970.
the Doors
Albumi
The Doors
Strange Days
Waiting for the Sun
The Soft Parade
Morrison Hotel
Absolutely Live
LA Woman
The Doors in Concert
Clanovi
Jim Morrison- pjevac
Ray Manzarek- klavijaturist
Robby Krieger- gitarist
John Densmore- bubnjar
Americki psihodelican rock bend, cija je glazba mjesavina bluesa, rocka i popa s povremenim nabacivanjem istocnih zvukova i klasike, osnovan je 1965. god. pod imenom The Doors, a osnovali su ga Jim Morrison i Ray Manzarek. Tekstovi benda nastaju pod utjecajem Aldonsa Huxleya, Williama Blakea ( " put prema pretjerivanju vodi prema mudrosti"), Friedricha Nietzsche-a, te pod utjecajem Baudleira i Rimbaud-a ( ideja " dugorocnog poremecaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato").
Grupa nikada nije imala basistu, a glazba im se temeljila na rocku i bluesu tako da su njihovim zvukom dominirale elektricne klavijature i Morrisonov ( vrlo karakteristican) duboki glas.
1966.god izlazi prvi album "The Doors" na kojem se nalazio veliki hit ( ujedno i njihov najveci hit) "Light my Fire". Kao i pjesma i album je dosta brzo postao hit. No na sljedecem albumu "Strange Days" koji izlazi 1967.god bend ima dva velika hita "People are Strange" i "Love me Two Times". Ubrzo nakon toga izdaju i svoj treci album koji je prihvacen jednako dobro kao i prva dva te na sebi nosi takoder dva velika hita " The Unknown Soldier" i " Hello I Love You". Album iz 1969. god " The Soft Parade" najlosiji je album koji je bend ikada snimio te je vrlo lose prihvacen vise manje zbog pre velike doze undergrounda. No to nije sprijecilo grupu da snimi jos dva albuma ( vrlo kvalitetna, a temelje se na cistom bluesu) od kojih je jedan "L.A: Woman" koji je ujedno i posljedni album na kojem je pjevao Jim Morrison.
Jim Morrison je umro 1971.god u Parizu od srcanog udara ( navodno). Pokopan je na jednom pariskom groblju. Nakon njegove smrti The Doors-i izdaju albume "Other Voices" i " Full Circle", te izdaju jos jedan album s Morrisonom na vokalu, tako sto su naknadno nasnimili glazbu na njegove snimke recitiranja poezije " An American Prayer".
Grupu su cijelo vrijeme pratili skandali koji su se javljali kao posljedica buntovnickog ponasanja, a glavni centar skandala isto kao i benda bio je nepopravljivi Jim Morrison.
19.08.2006. u 09:24 |
3 Komentara |
Print |
# |
^
